Hrvatska

Radnici u sanitetskom prijevozu - marginalizirani smo, potplaćeni i podcjenjeni

Autor: Tomislav Radnić / 07.02.2020.

Radnici u sanitetskom prijevozu - marginalizirani smo, potplaćeni i podcjenjeni

Dok zagrebački djelatnici sanitetskog prijevoza štrajkaju tražeći izjednačavanje koeficijenata s kolegama iz hitne pomoći, ali i općenito, bolje uvjete rada, u Zagrebu je situacija još i dobra naspram one u drugim županijama i gradovima. Čini se da je situacija u sanitetskom prijevozu gora što se više udaljavamo od Zagreba. Ako se, primjerice, uspoređuju Zagreb i Karlovac, u gradu na četiri rijeke ona je puno gora; no ako se uspoređuju Karlovac i Knin, onda je ona u Zvonimirovu gradu još i gora.

U Karlovcu su  koeficijenti djelatnika u sanitetskom prijevozu, i medicinskih sestara/tehničara i vozača, smanjeni još 2011., čim je došlo do famozne reforme hitne pomoći, a oni su dodatno smanjeni, na današnju razinu, donošenjem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim sližbama 2014. godine, govori nam Tomislav Cerovac, član Hrvatskog sindikata sanitetskog prijevoza pri Domu zdravlja Karlovac.

- Mi od te reforme 2011. godine poslujemo u sivome. Tako je i danas, iako su se neke stvari popravile, no ne puno. Od 50-ak naloga dnevno, barem pet naših izlazaka na teren su hitni prijevozi za Zagreb. Kako drugačije nazvati situaciju kada su s nama u vozilu i respiratori, defibrilatori, setovi za reanimaciju, pacijenti na monitoringu, djeca u inkubatoru u pratnji liječnika i medicinske sestre ili tehničara. To su životno ugroženi pacijenti, s teškim infarktima, moždanim udarima, traumama, politraumama, prijevremeno rođena djeca ili ljudi u induciranoj komi - govori nam Tomislav Cerovac, član Hrvatskog sindikata sanitetskog prijevoza pri Domu zdravlja Karlovac.

Iako po aktualnom Zakonu, hitna pomoć može imati i sanitetsku službu, no ne i obrnuto, sanitetska služba ne može imati hitnu, čini se da se te zakonske odredbe često (namjerno) krše.

- Mi iz saniteta ne idemo na intervencije, no sve ono što bi došlo u karlovačku bolnicu iz nesreća, sudara, a da bolnica to nije mogla pokriti, to je išlo za Zagreb, i to smo sve mi obavljali. Godinama smo se zbog toga bunili pa je sada stanje malo bolje, ali ništa značajno pa mi još uvijek obavljamo hitne prijevoze. Oni to nazivaju premještajem. Ja sam vozio čovjeka iz prometne nesreće u jako teškom stanju. U dva u noći sam ga dovezao u Vinogradsku bolnicu, dva sata kasnije je preminuo gore na neurokirurgiji. Dakle, to nije bio stabilan pacijent, to nije takozvani hladni prijevoz već životno ugroženi pacijent. Pacijenti sa srčanim udarima su nam umirali na autoputu, na putu za neku od zagrebačkih bolnica. Prevozimo i bebe u inkubatoru, vozimo bolesnike sa zaraznim bolestima na Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, sve to obavljamo mi iz saniteta za koeficijente niže od kolega iz hitne pomoći - kategoričan je naš sugovornik, tvrdeći da su djelatnici sanitetskog prijevoza marginalizirani, potplaćeni i podcjenjeni.

SITUACIJA U KNINU JOŠ I GORA!

U Kninu je situacija još i gora, govori nam djelatnik tamošnjeg sanitetskog prijevoza, Jure Bračić, pojašnjavajući da se njihov posao tamo od kolega im iz hitne pomoći razlikuje samo po dvije stvari: Imaju manje plaće, a uz hitni prijevoz, oni su dužni obavljati i sanitetski.

- Mi redovno vozimo hitni prijevoz. Dok smo u 16-satnoj pripravnosti, uglavnom obavljamo hitni prijevoz, a za radnog vremena sanitetski, no i tada često hitni. Baš je danas jedan kolega hitno vozio srčani udar za Zadar - govori djelatnik tamošnjeg sanitetskog prijevoza, Jure Bračić te dodaje da je njihov broj hitnih intervencija veći jer imaju manje timova hitne pomoći u Kninu, dok tamošnja bolnica nije opremljena za teže slučajeve.

- Kninska bolnica ima samo opću kiriurgiju, i to, da se tako izrazim, njen blaži oblik. Dakle, svaku veću traumu, politraumu, vozimo u Split, Zadar ili Šibenik, svaki srčani udar ide za Zadar. Svako novorođenče na respiratotu ili u inkubatoru ide za Zagreb ili Split u neonatologiju, ovisno u kojem je stanju. Ako je baš teško, onda ga hitno, u pratnji liječnika, vozimo za Zagreb. Svaki slomljeni kuk je Šibenik, svaka psihijatrija, u pratnji policije, je također Šibenik - dodaje Bračić.

Dok su vozači karlovačkog sanitetskog prijevoza dužni, zajedno s kolegama iz hitne pomoći, pohađati i tečajeve osnovnog održavanja života, oni iz Knina čak niti to nisu morali proći, no jesu samoinicijativno s obzirom da se s takvim se situacijama susreću gotovo svakodnevno.

-  Ja osobno sam nekoliko puta radio reanimacije. Ja sam vozač, a nekoliko puta radio sam reanimacije, pomagao liječniku kod pacijenata koji bi, u nesrećama, ostali bez udova. Naše sestre i tehničari nebrojeno su puta teške srčane udare vozli za Zagreb bez liječnika, morali smo im davati i kisik. No često nemamo čak niti medicinsku sestru ili tehničara. Ja sam, primjerice, s Jordanovca vozio čovjeka na kisiku, trebao ga je 6 ili 7 litara. Što ću, stavio sam mu maskicu, uključio kisik i vozio, na svu sreću, sve je prošlo dobro, no to je protivno svim pravilima i zakonima - kategoričan je Jure Bračić iz Knina.

Koliko je problematika s koeficijentima tragikomična, govori i primjer koji se nedavno dogodio u Šibeniku, a koji nam je Bračić prepričao.

- U Šibeniku je vikendom pripravan vozač saniteta kao prva ekipa, a dodatnu pripravnost ima i vozač hitne. Prvo se, nakon prometne nesreće, digne ekipu saniteta, vozač pokupi liječnika, tehničara i pacijenta te idu za Zagreb. Dogodi se još jedna pormetna nesreća, digne se vozača hitne pomoći, on također kupi liječnika, tehničara i pacijenta i idu za Zagreb. No on zaradi 200 kuna više jer ima veći koeficijent - pojašnjava taj apsurd naš sugovornik, dodajući da postoje i konkretni primjeri koji samo dokazuju da se nešto hitno mora mijenjati.

- Pag, kada je otac bacio svoje četvero djece s balkona, kolega je za Zagreb pod rotacijskim svjetlima vozio djevojčicu koja je imala frakturu lubanje, a za to je plaćen kao da je neku baku vozio na pregled očiju - zaključuje Bračić.

Dok novi ministar zdravstva Vili Beroš, čini se, baš i nije zainteresiran za udovoljavanje štrajkašima iz Zagreba, ali i općenito djelatnicima sanitetskog prijevoza, nezadovoljstvo raste. No najbesmislenije u cijeloj priči je što su neke županije ili gradovi, odnosno, domovi zdravlja, ovisno o tome kako je gdje organiziran sanitetski prijevoz, riješili tu problematiku sistematizacijom radnih mjesta ili na neki drugi način. Pa tako radnici saniteta u Splitu, Rijeci, Istarskoj ili Zagrebačkoj županiji, imaju iste koeficijente kao oni u hitnoj pomoći.

Štrajk, s druge strane, ide dalje, a zagrebačkim radnicima saniteta, uz građane i brojne udruge koje brinu o starijim ili teško bolesnim osobama, solidarnost iskazuju i kolege iz sanitetskog prijevoza, prvenstveno naši sugovornici iz Karlovca i Knina, a podršci su se priključili i radnici saniteta iz Šibenika.